Svrha rada čije stranice slijede je ukazati na posebnost položaja maloljetnog počinitelja u hrvatskom kaznenom procesnom pravu kroz institut istražnog zatvora. Istražni zatvor jedna je od mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika u postupku, uvedena je u hrvatsko pravo 2008., a u maloljetničko kazneno pravo 2011.godine. Do tada je primjenjivana mjera pritvora, koja je u zakonskim propisima imala obilježja današnjeg istražnog zatvora. Rad uvodno analizira nekoliko povijesnih akata koji pokazuju razvoj odnosa prava prema maloljetniku- od Hamurabijevog zakonika do propisa 21. stoljeća. Problem delinkvencije, koji treba biti uvod u svako raspravljanje o kriminalitetu maloljetnika, opisan je iznošenjem podataka dugogodišnjeg istraživanja profesora Singera i njegovih suradnika. Analiza odredbi Zakona o sudovima za mladež pokazuje posebnost kaznenog postupka u slučaju maloljetnog počinitelja. Obrazlažu se najvažniji međunarodni pravni akti Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe i Europske unije o primjeni mjera oduzimanja slobode maloljetnicima iz kojih se iščitavaju temeljni principi primjene ove mjere prema maloljetnicima- kratkoća trajanja, posebna skrb i poštivanje temeljnih prava. Povijest istražnog zatvora odnosno povijest mjera oduzimanja slobode radi osiguranja prisutnosti okrivljenika i sprječavanja bijega je duga, ali za maloljetničko pravo je najznačajnije 20. stoljeće u kojem se donose prvi posebni zakoni za maloljetne počinitelje. Hrvatsko pozitivno pravo regulira istražni zatvor odredbama Zakona o sudovima za mladež kao lex specialis, a supsidijarno odredbama Zakona o kaznenom postupku. Iznošenjem zakonskih odredbi vidljivo je da je Republika Hrvatska uskladila zakone koji reguliraju ovu tematiku s međunarodnim aktima čija je potpisnica kao i s načelima organizacija kojima pripada. Mjera se treba određivati kao krajnja mjera i u najkraćem nužnom trajanju. Maloljetniku treba biti pružen poseban tretman u odnosu na punoljetne počinitelje- dulji boravak vani, češći posjeti obitelji, boravak odvojeno od odraslih itd. Određeni problemi i propusti postoje, na što ukazuje i Pravobraniteljica za djecu u svojim godišnjim izvješćima. Zasigurno najveći problem je nepostojanje posebnih ustanova u kojima bi maloljetnici boravili za vrijeme trajanja mjere, a takve ustanove su predviđene Zakonom o sudovima za mladež. Naposljetku, prikazan je psihološki aspekt boravka u (istražnom) zatvoru, kojeg treba naglasiti s obzirom na ranjivu dob osobe nad kojom je mjera izrečena, te alternativne mjere koje pravosudno tijelo može izreći umjesto istražnog zatvora.