Tema ovog diplomskog rada je institut spašavanja na moru. Spašavanje je specifičan institut pomorskog prava u čijoj su osnovi opasnost koja prijeti, dobrovoljnost akcije spašavanja i uspješan ishod akcije spašavanja. U radu se najprije obrađuje pojam spašavanja, povijesni razvoj prava spašavanja te pravno reguliranje spašavanja na moru. Zatim slijede oblici spašavanja na moru, u okviru čega se analizira obvezno, ugovorno i spontano spašavanje. Rad sadrži i detaljnu analizu ugovora o spašavanju s posebnim osvrtom na stranke ugovora o spašavanju i njihove dužnosti, osobe ovlaštene za sklapanje ugovora o spašavanju, oblik ugovora o spašavanju te sudski poništaj i izmjenu ugovora o spašavanju. Poseban dio rada čini nagrada za spašavanje čija visina isključujući kamate i naknadive troškove pravnog postupka ne smije iznositi više od vrijednosti spašenog broda i druge spašene imovine, a objašnjeni su i kriteriji za utvrđivanje visine nagrade za spašavanje kao i posebna naknada. Na samom kraju rada obrađena je odgovornost spašavatelja i ograničenje odgovornosti, uloga zapovjednika broda, pri čemu se analizira uloga zapovjednika broda u opasnosti i uloga zapovjednika broda spašavatelja te važnost spašavanja kao bitnog čimbenika u zaštiti morskog okoliša.