U ovom radu analizirana su prava osoba s duševnim smetnjama. Tema spada u područje medicinskog prava. Osobe s duševnim smetnjama zauzimaju posebno mjesto u društvu zbog svoje ranjivosti. Naime, razvojem ljudskih prava općenito jača i globalna svijest o potrebi što veće zaštite osoba s duševnim smetnjama. U današnjem svijetu sve veći broj nevladinih i vladinih udruga potiče države diljem svijeta da poštuju i jačaju kroz zakonodavstvo i praksu državnih tijela prava osoba s duševnim smetnjama. Kroz cijeli rad analizirano je hrvatsko pozitivno pravo koje regulira neposredno prava osoba s duševnim smetnjama. Također su analizirani i propisi koji se posredno odnose na navedenu kategoriju osobu. Nadalje, u radu su analizirane i međunarodne konvencije koje su uvelike doprinijele razvoju prava osoba s duševnim smetnjama. U radu su analizirana najvažnija prava osoba s duševnim smetnjama prilikom prisilne hospitalizacije, prisilnog zadržavanja, obvezujuća izjava, Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama. Na kraju rada prikazani su primjeri iz prakse (Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava) kako bi analizirali primjenjuju li se, i ako jesu, na koji način navedeni instituti. Metode koje su se koristile prilikom pisanja ovog rada su: metoda klasifikacije, metoda dedukcije, metoda analiziranja sudske prakse, povijesna metoda.