Upravni spor je oblik sudske kontrole nad upravnom, pri čemu sud odlučuje o zakonitosti upravnih akata kojima tijela državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti rješavaju o pravima i obvezama u upravnim stvarima. Nastao je kao odgovor na potrebu zaštite kako objektivne zakonitosti tako i subjektivnih prava pojedinaca. Kao vrste sustava sudske kontrole uprave možemo podijeliti na Angloamerički sustav (redovni sudovi), Francuski sustav (posebni upravni sudovi) te treći mogući arbitar (ustavni sudovi). Prema formalno-organizacijskom stajalištu pojam upravnog spora možemo definirati kao spor za čije razrješenje je nadležan upravni sud dok prema procesnom stajalištu kao spor koji se razrješava posebnim pravilima postupka. U materijalnom smislu upravni spor je onaj spor koji polazi od subjekata spora u kojem je jedna stranka uprava te od pravnih normi prema kojima se spor razrješava primjenom normi upravnog prava. U Republici Hrvatskoj pojam upravnog spora možemo definirati kao sudski spor u kojem se odlučuje o zakonitosti odluka javnopravnih tijela o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba te postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava. Upravni spor dijelimo prema predmetu spora koji može biti spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije, prema vrsti akata odnosno cilju spora ih dijelimo na subjektivni i objektivni i prema momentu pokretanja prvotni i naknadni. Upravno sudovanje nerijetko se svodi na upravni spor, kao nadzornu djelatnost sudova pri ocjeni postupaju li tijela državne uprave u skladu s pravnim normama, premda se ta dva pojma sasvim ne preklapaju. Međutim, ipak se može ustvrditi da je upravni spor najznačajniji vid sudskog nadzora zakonitosti upravnog akta te upravo o ispravnom ustroju ovoga pravnog instituta uvelike ovisi učinkovitost sudskog nadzora nad djelatnošću uprave.