| Sažetak | Kako je siromaštvo među vodećim problemima u cijelom svijetu, postoji potreba za ljudima svih vrsta specijalnosti, a posebno medicinskog područja. Liječnici bez granica (MSF) kao međunarodna medicinska humanitarna organizacija pomaže ljudima iz više od 60 zemalja ugroženih nasiljem, sukobima, zanemarivanjem, prirodnim katastrofama, epidemijama, zdravstvenim hitnim slučajevima i isključenjem iz zdravstvene skrbi. Udrugu čine uglavnom liječnici i zdravstveni djelatnici, a otvorena je i za sve druge profesije koje bi mogle pomoći u ostvarivanju njenih ciljeva. Svi njezini članovi suglasni su poštovati sljedeća načela: liječnici bez granica pružaju pomoć stanovništvu u nevolji, žrtvama prirodnih katastrofa ili katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem te žrtvama oružanih sukoba. Oni to čine bez obzira na rasu, vjeru, vjeroispovijest ili politička uvjerenja. Liječnici bez granica poštuju neutralnost i nepristranost u ime univerzalne medicinske etike i prava na humanitarnu pomoć te zahtijevaju punu i nesmetanu slobodu u obavljanju svojih funkcija. Članovi se obvezuju poštivati svoj profesionalni etički kodeks i održavati potpunu neovisnost o svim političkim, ekonomskim ili vjerskim silama. Kao volonteri, članovi razumiju rizike i opasnosti misija koje provode i ne traže nikakvu naknadu za sebe ili svoje dodijeljene osobe osim one koju bi im udruga mogla priuštiti. Oni također dijele svjedočanstva ljudi: kako bi podigli svijest o zaboravljenoj krizi, kako bi upozorili mišljenje o nezapaženim utjerivanjima, kako bi kritizirali nedostatak sustava pomoći ili kada se usluge pomoći zlouporabe za političke ciljeve.
Mnogi zamišljaju MSF kao jednu međunarodnu udrugu, ali to je malo složenije od toga. MSF se sastoji od 25 neovisnih nacionalnih udruga, koje se nazivaju i sekcije, a sve su vezane MSF Poveljom. Svaki od ovih odjela ima svoje članove odbora koje biraju njegovi članovi tijekom Opće skupštine. Između 25 odjela, pet Operativnih centara (OC) izravno upravljaju humanitarnim akcijama na terenu: oni odlučuju kada, gdje i kakva je medicinska pomoć potrebna: Amsterdam (OCA), Barcelona i Atena (OCBA), Bruxelles (OCB), Ženeva (OCG), Pariz (OCP). Svih 20 drugih udruga povezano je s jednim od OC-a. Njihov posao se uglavnom odnosi na prikupljanje sredstava, komunikaciju i zapošljavanje. MSF također ima desetak podružnica na nacionalnoj razini. Konačno, MSF ima regionalne podružnice (9 u Francuskoj) kojima upravljaju volonteri (bénévoles) i koji su zaduženi za organiziranje
38
događaja na lokalnoj razini: informativne sesije, svjedočanstva, prezentacije u školama i mnoge druge.
Kada bismo operativne centre sveli na brojeve, to bi izgledalo ovako: oni zapošljavaju 8155 domaćih službenika koji rade puno radno vrijeme, te 530 zaposlenika koji rade u sjedištu. 1748 međunarodnih zaposlenika putovalo je na terensku operaciju (6 mjeseci), a za četvrtinu (1/4) njih to je bila prva misija. Većina zaposlenika koje angažira OCP su državljani zemlje u kojoj posluje. Kada govorimo o podrijetlu sredstava 2019.godine organizacija je prikupila 414 milijuna €; 73,8% je od prikupljanja sredstava od privatnih donatora, 25,3% je iz ostalih izvora, a 0,9% iz institucionalnih izvora42. Ovo je strateški izbor kako bi mogli zadržati svoju neovisnost na poslu. Da su njihovi donatori institucije poput EU-a ili UN-a, to bi moglo ugroziti njihovu sposobnost da se zalažu protiv tih institucija kada one ne ispunjavaju svoje dužnosti.
Iščitavajući stranice povijesti koje su Liječnici bez granica ispisali te što sam više napredovala u istraživanju postajala sam sve svjesnija da je ono što je jedan član MSF-a jednom nazvao brojnim dilemama humanitarnog čina i trajno preispitivanje koje rađaju43 prožimalo je podatke koje sam prikupljala. Vidjela sam to u organizaciji i osoblju MSF-a, njegovim obvezama i kulturi, njegovim načinima donošenja odluka i djelovanja i terenskom iskustvu. Članovi MSF-a su bili vrlo svjesni ovih dilema i izazova povezanih s njima, te njihovih praktičnih poteškoća i etičke složenosti. Kako biti globalan, a u isto vrijeme multikulturalan. Organizacija se mijenjala kroz desetljeća, mijenjali su se ogranci, mijenali su se članovi, ponekad i ciljevi, ali je iskonski temelj i razlog njihovog postojanja ostao isti: pokušati ugasiti požar koji je buknuo jer nisu uspjeli ugasiti šibicu.
Završavam ovaj rad u nadi kako će u narednim godinama aktivnost Liječnika bez granica u postupno opadati, ali zahvalna za sve što rade dok se ovaj treći kamenčić od Sunca kotrlja u ritmu uzburkanih valova u prosincu. |
| Sažetak (engleski) | As poverty is one of the leading problems in the whole world, there is a need for people in all kinds of specialties, especially in the medical field. As an international medical humanitarian organization, Médecins Sans Frontières (MSF) helps people from more than 60 countries threatened by violence, conflict, neglect, natural disasters, epidemics, health emergencies and exclusion from healthcare. The association consists mainly of doctors and health workers, and it is open to all other professions that could help in achieving its goals. All its members agree to respect the following principles: Médecins Sans Frontières provides assistance to populations in need, victims of natural or man-made disasters, and victims of armed conflicts. They do this regardless of race, religion, creed or political beliefs. Médecins Sans Frontières respects neutrality and impartiality in the name of universal medical ethics and the right to humanitarian aid, and demands full and unhindered freedom in the performance of its functions. Members undertake to respect their professional code of ethics and maintain complete independence from any political, economic or religious forces. As volunteers, members understand the risks and dangers of the missions they carry out and seek no compensation for themselves or their assignees beyond what the association can afford.
Reading the pages of history written by Doctors Without Borders, and the more I progressed in my research, I became more and more aware that what one member of MSF once called the numerous dilemmas of a humanitarian act and the permanent questioning they give rise to permeated the data I was collecting. The organization changed over the decades, the branches changed, the members changed, sometimes the goals, but the primordial basis and reason for their existence remained the same: to try to put out the fire that broke out because they failed to put out the match.
I conclude this paper with the hope that in the coming years the activity of Doctors Without Borders will gradually decline, but grateful for all that they do as this third pebble from the Sun rolls to the rhythm of the turbulent waves in December. |
