Zakonitost kao najbitniji condictio sine qua non svakog kaznenoprocesnog instituta i svih zajamčenih prava sudionika u kaznenom postupku, preduvjet je ostvarenja temeljnih načela i procesnih standarda na kojima kazneni postupak počiva, a koji odražavaju tendencije koje se istovremeno pokušavaju ostvariti kroz kazneni postupak, mada su oprečne u svom postojanju. Iako se ravnoteža tendencija nikad ne postiže apsolutno, svakako je ostvarena sa opravdanim blagim naklonom jednoj od njih, nekad u većoj, a nekad manjoj mjeri. Stoga, gledajući iz aspekta obrane u kaznenom postupku, zakonodavac je prava i zaštitu istih pružio okrivljeniku priznavajući mu određene blagodati pružene načelom pravičnog postupka, s obzirom da je on uvijek bar jedan korak iza ostalih sudionika kaznenog postupka, pa makar to gledali samo kroz prizmu procesnih posljedica. Shodno tome, potrebno je proučiti kakav je procesni položaj okrivljenika u kaznenom postupku, kakav je bio i kakav je danas, odnosno koje su obrambene mogućnosti utjecanja na sami tijek i ishod kaznenog postupka u odnosu na iste ovlaštenog tužitelja; dakle, koji su zahtjevi jednakosti oružja u kaznenom postupku priznati obrani kao jednom od nositelja suprotstavljenih funkcija. Nadalje, kojim putem se uopće razvijala zaštita njegovih prava, prvenstveno (ne)iskazivanja i kojem pravcu teži nacionalno i europsko kazneno zakonodavstvo priznavajući okrivljeniku privilegij protiv samooptuživanja, u skladu s određenim vremenskim razdobljem. Minimalna prava obrane okrivljenika jamči Europska konvencija za ljudska prava i temeljne slobode koja sa svojim nadzornim mehanizmom, Europskim sudom za ljudska prava postavlja temelje poštenog, pravednog i zakonitog postupka za okrivljenika. Shodno tome, načelo pravičnog postupka je potrebno prvenstveno sagledati s aspekta procesnih radnji čiji je on ovlaštenik i nositelj, i o čijem poduzimanju odlučuje. To je njegovo pravo, ali ne i dužnost, da svjedoči i iskazuje, u okviru privilegija protiv samooptuživanja proizašlog iz pretpostavke nevinosti, a nadalje, to je i mogućnost njegovog utjecaja i djelovanja na ishod kaznenog postupka, u okviru jednakosti oružja iz kojeg proizlaze 'strijele' obrane: kontradiktornost i konfrontacija. Suočavanjem okrivljenika sa svjedocima kao dokazima optužbe, ostvaruje se kontradiktoran sukob nositelja suprotstavljenih funkcija koji je preduvjet poštenog postupka, a napose i zakonite odluke suda