Sloboda mišljenja i izražavanja misli, predstavlja jednu od osnovnih stečevina civilizacije u kojoj živimo, potvrda naše građanske i ljudske emancipacije, osnova i izraz identiteta ljudske osobnosti, te fundamentalnu pretpostavku društvenog i kulturnog života, kao i znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva. Sloboda izražavanja označava jedno je od klasičnih prava koja negiraju pravo državi da intervenira u uređene odnose među građanima. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira. Povijesno se javlja već na začetku pravne regulacije ljudskih prava te predstavlja osobno pravo pojedinca koje pripada svakome. Uvrštava se u skupinu tzv. negativnih prava. To pak znači da je navedeno pravo usmjereno na zaštitu privatne sfere pojedinca od djelovanja državne vlasti. Izvor je drugih prava i sloboda, kao što su sloboda tiska (medija), sloboda informiranja, sloboda govora, sloboda dopisivanja i dr., te upravo se ti pojmovi i sudska praksa kršenja tih sloboda i prava obrađuju u ovom diplomskom radu.